Uloguj se
Novo izdanje manastira Žiče naslovljeno kao „Praznične, mistagoške besede“ Starca Emilijana duhovni su lug, beskrajno uzvišeniji od onog zemaljskog. U periodu između 1976-1991. godine Starac Emilijan se ovim besedama obraćao vernicima u svetu, monasima Sveštenog manastira Simonopetre i monahinjama Sveštenog opštežića Ormilije povodom Gospodnjih, Bogorodičnih i drugih praznika.
Ovo izdanje predstavlja čudesan vodič za putovanje kroz vreme od godinu dana; knjiga koja je pred vama podeljena je na 22 besede koje hronološki prate kalendarsku godinu, počevši od Nove godine i praznika Bogojavljenja, preko Velike Četrdesetnice, Vaskrsenja i Vaznesenja Gospodnjeg, praznika svetitelja koji su bili naročito bliski Starcu Emilijanu, poput svetog Nikodima Svetogorca, mučenika Emilijana i, neizostavno, ktitora Simonopetre – svetog Simona Mirotočivog. Iz Starčevih beseda, razume se, ne izostaju ni Majka Božja i Njena uloga u životu monaha, kao ni Sile bestelesne, arhanđeli i anđeli, zatim tumačenja praznika Preobraženja, pojašnjenja monaškog života, i naravno, Starac se dotiče tema koje se tiču samog Gospoda, Svetih tajni, ljubavi Božje, isihazma i još mnogo čega. Ove besede prožete su Starčevim izuzetnim poznavanjem Starog i Novog zaveta, bogosluženja, istorije crkve i dela Svetih Otaca, a pre svega, prožete su neizrecivom ljubavlju prema Bogu i Njegovoj najsavršenijoj tvorevini – čoveku, velikim iskustvom u monaškom životu i pastirskoj službi, i dubokim poznanjem Boga i decenijama neprekidne molitve. Ovo izdanje sadrži riznice Božje ljubavi prema čoveku, kao i motiv savremenom čoveku da se bori da stekne ono večno i da se uspne ka onom nebeskom.
Otac Pavle bi počinjao da nam govori, da odgovara na jedno pitanje o ljubavi, o molitvi, o usamljenosti, o ljudskim strastima, o odnosu roditelja i dece. I često bi započinjao odgovor slatkim rečima, slatkim koliko ih samo istinski otac može izgovoriti: "Čuj, dobro dete moje!" Godinama sam skupljao materijal sa njegovim rečima, materijal zabeležen na kasetama, u beleškama, ali najviše u srcima onih koji su ga voleli.
Nije više među nama, ali njegove reči ublažavaju rastanak! Nije više među nama, ali njegov glas lebdi u vazduhu i potvrđuje da ljubav pobeđuje smrt! Nije više među nama, ali još uvek čujemo kako nam govori: "Imao sam još toga da ti kažem!"
Ako otvoriš stranice ove knjige, njegove reči će se kosnuti i tvog srca. I videćeš oca Pavla živog pred sobom, kako te gleda i pogledom govori da smrt ne postoji.
Govori, starče! Slušamo te!
Broj strana: 355
Izdavač: Manastir Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana, Vranje
Format: 15x23.5 cm
Broj strana: 319
Izdavač: Manastir Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana, Vranje
Format: 15x23.5 cm
Ova knjiga predstavlja zbirku realistički koncipiranih priča sa korenom u stvarnosti. One su možda surove po sadržaju i događajima bez oporavka ni protekom decenija, ali ne nose osvetoljubivu niti pesimističku poruku. Većina priča je povezana po vremenu i događajima, i u njihovoj osnovi, kao sadržaj ili okvir, je rat koji je "srce tame" našeg roda i zato nije posmatran sa istorijskog stanovišta ni sa moralnog, psihološkog ili sociološkog.
Nastavak knjige Neobične pustolovine malog Ježa“ na čijem smo kraju ostavili Ježića i Mišicu ispred trema seoske kuće u kojoj su devojčice Ksenija i Ljubica provele letnji raspust. Nakon rastanka sa svojim dragim prijateljem, starcem Svetogorcem, i nakon povratka Ksenije i Ljubice kući, u veliki grad, Ježić je sa svojom mamom Ježicom počeo da se priprema za zimu. U svom ušuškanom, toplom domu proveo je zimu, spavajući čvrstim i bezbrižnim snom.
Kada je u proleće priroda počela da se budi iz zimskog sna, sa prvim zelenim lišćem na granama i sa prvim travkama koje su počele da se pomaljaju iz zemlje, probudio se i naš mali prijatelj i krenuo u nove pustolovine.
U ovoj knjizi pratimo njegov ponovni susret sa Ksenijom i Ljubicom i starim prijateljima: Mišicom, Sovom, Vranom i mnogim, mnogim drugim žiteljima obližnje šume, i njihove dogodovštine tokom jednog dugog, radosnog leta.
Život bez molitve je život kome nedostaje njegova najvažnija dimenzija. Značaj molitve je u tome da se samim životom otkrije i utvrdi činjenica da sav stvoreni svijet, kao i čovjek u njemu ima dimenziju vječnosti. Ovaj zbornik o molitvi je samo mali dio ogromnog iskustva Mitropolita Antonija Bluma koji se, zbog svog arhipastirskog i duhovničkog rada, sav pretvorio u živu knjigu Duha Svetoga.