Uloguj se
Novo izdanje manastira Žiče naslovljeno kao „Praznične, mistagoške besede“ Starca Emilijana duhovni su lug, beskrajno uzvišeniji od onog zemaljskog. U periodu između 1976-1991. godine Starac Emilijan se ovim besedama obraćao vernicima u svetu, monasima Sveštenog manastira Simonopetre i monahinjama Sveštenog opštežića Ormilije povodom Gospodnjih, Bogorodičnih i drugih praznika.
Ovo izdanje predstavlja čudesan vodič za putovanje kroz vreme od godinu dana; knjiga koja je pred vama podeljena je na 22 besede koje hronološki prate kalendarsku godinu, počevši od Nove godine i praznika Bogojavljenja, preko Velike Četrdesetnice, Vaskrsenja i Vaznesenja Gospodnjeg, praznika svetitelja koji su bili naročito bliski Starcu Emilijanu, poput svetog Nikodima Svetogorca, mučenika Emilijana i, neizostavno, ktitora Simonopetre – svetog Simona Mirotočivog. Iz Starčevih beseda, razume se, ne izostaju ni Majka Božja i Njena uloga u životu monaha, kao ni Sile bestelesne, arhanđeli i anđeli, zatim tumačenja praznika Preobraženja, pojašnjenja monaškog života, i naravno, Starac se dotiče tema koje se tiču samog Gospoda, Svetih tajni, ljubavi Božje, isihazma i još mnogo čega. Ove besede prožete su Starčevim izuzetnim poznavanjem Starog i Novog zaveta, bogosluženja, istorije crkve i dela Svetih Otaca, a pre svega, prožete su neizrecivom ljubavlju prema Bogu i Njegovoj najsavršenijoj tvorevini – čoveku, velikim iskustvom u monaškom životu i pastirskoj službi, i dubokim poznanjem Boga i decenijama neprekidne molitve. Ovo izdanje sadrži riznice Božje ljubavi prema čoveku, kao i motiv savremenom čoveku da se bori da stekne ono večno i da se uspne ka onom nebeskom.
U ovoj knjizi, Starac Emilijan tumači žitije Svetog Nila Kalabrijskog i kroz tumačenje žitija pruža životvorne pouke monasima, kojima je knjiga i namenjena.
Žitije prepodobnog Nila Kalabrijskog, nazvanog Novi, najverovatnije je napisao jedan od njemu bliskih učenika. I pored toga, biograf nam ne daje podatke o godini rođenja ni upokojenja Prepodobnoga, niti druge konkretne datume. Na osnovu mermerne ploče, koju je iguman manastira Kriptoferi, Nikolaj, ugradio u kapelu posvećenu ktitorima, zaključujemo da se prepodobni upokojio 1004. godine. Prepodobni je, dakle, živeo između 10. i 11. veka. Prema drugoj glavi njegovog Žitija, rodio se u Risijanu Kalabrijskom, gradu koji je Presveta Bogorodica osobito štitila. Bio je dar Božiji roditeljima, koji su ga zauzvrat sa radošću prineli da služi u hramu Presvete Bogorodice. Naš Svetitelj naziva se Novi u odnosu na prepodobnoga Nila iz 5. veka, ali drevan je jer postoje mnogi noviji svetitelji, čak i ovde, u Svetoj Gori. Svetitelj je živeo prirodno i jednostavno, kao i svi drugi ljudi, ali je istovremeno imao i sposobnost da sluša glas Božiji. U liku njegovom vidimo čoveka koji želi da živi podvižnički život.
Na prvoj stranici knjige izdvojili smo jednu misao: „Monah je najjači čovek na celom svetu. Sve može da učini pomerivši samo prst. I demoni ga se plaše i Svetitelji mu služe; sve je u njegovim rukama. Ali može da postane i jedno nemoćno, anemično stvorenje. Šteta je da budemo takvi!“
1. Pokajanija otverzi mi dveri: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glasovi osmi i šesti
2. Da ispravitsja: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas šesti
3. Ninje sili: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas peti
4. Aliluja: Se ženih: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas osmi
5. Čertog tvoj: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas treći
6. Grjadij Gospod k voljnoj strasti: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas prvi
7. Statija pervaja, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas peti
8. Statija vtoraja, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas peti
9. Statija tretija, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas treći
10. Da molčit: / melos Jakova Protopsalta, prepev Nikolaja Triandafilova, glas peti
11. Voskresni Bože: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas sedmi
Ponekad se pravoslavni hrišćanin upita – da li smo mi uopšte zaslužili Svetu Goru?
Jer, u svetu koji tone u besmisao ona preko hiljadu godina obasjava sve četiri strane našeg postojanja verom, nadom i ljubavlju koje ne prolaze.
I stalno dolaze među nas njeni novi svetilnici, poput otaca opisanih u ovoj knjizi.
Псалтир, Псалми Давидови.
Превод црквеног грчког и словенског Псалтира блаженопочившег епископа захумско-херцеговачког Атанасија (Јевтића),
друго, дорађивано издање.
Ovu molitvu prepodobnog Jefrema Sirina sveti Luka Krimski naziva molitvom čistog srca zato što se, kako veli, izlila iz savršeno očišćenog i svetog srca i iz uma prosvećenog Božjom blagodaću. Sveti Jefrem Sirin moli Boga da ga izbavi od svega što je poročno i Bogu mrsko i da ga udostoji vrlina.
***
„Vi znate da je ovo molitva prepodobnog Jefrema Sirina. O njoj sam vam već ponešto govorio.
Zašto naša sveta Crkva ovoj molitvi poklanja posebno mesto u bogosluženju i zašto se toliko puta ponavlja na bogosluženjima tokom Velikog posta?
Svakako ne bez razloga! Verujem da razlog srcem i sami osećate jer ova molitva, kao ni jedna druga, prodire u samo srce i čovek oseća njenu izuzetnu i jedinstvenu moć, njenu božansku moć. To je zato što se ova molitva izlila iz savršeno očišćenog i svetog srca i iz uma prosvećenog Božjom blagodaću, uma koji je postao pričasnik Hristovog uma. Otuda takva moć i takvo tajanstveno dejstvo ove čudesne molitve na hrišćansko srce.
Bez obzira što je veoma kratka, ona sadrži ogromno bogatstvo misli i osećanja, pa zato o bogatstvu te čudesne molitve treba često i govoriti..."
(Izvod iz knjige)