Uloguj se
U sklopu svoje biblioteke Mali misionar, manastir Žiča je izdao novo i izmenjeno izdanje knjige „Brak, velika tajna“. Na ovu temu poštovani Starac Emilijan je besedio u hramu Svetog Nikole u Trikali 17. januara 1971. godine.
Tekst je preuzet iz knjige „Stepeni duhovnog života“ i štampan posebno. U ovom tekstu pročitaćete na koji način brak može doprineti duhovnom životu, kako savremeni ljudi razmišljaju o toj velikoj, Svetom Crkvom blagoslovenoj Tajni i koji su preduslovi i kakva priprema neophodni da bi se postigao srećan, istinski hrišćanski brak.
Strana: 478
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 16 x 21 cm
Godina izdanja: 2011
Izdavač: Nova Iskra
Strana: 218
Povez: meki
Pismo: ćirilica
Format: 20 cm
Godina izdanja: 2016
Strana: 482
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2010
Strana: 800
Strana u boji: 8
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2008
Sveti Gerasim se uvek ikonopiše sa jednim lavom. Zbog čega? Ovaj divlji lav je živeo pored prepodobnog Gerasima i čudesno ga služio sve vreme njegovog života. Ali, i kad se Svetitelj upokojio čudesno ga je pratio, i nad njegovim grobom neizmerno tugovao. Ova slikovnica za decu prati život Svetiteljev i kroz slike i dečji trud priča jednu lepu priču.
Strana: 406
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 12,5 x 17,5 cm
Godina izdanja: 2021
Naš život se formira na našim ranama (traumama). Sve što živimo zapravo su gubici koje smo ili preobrazili u život, ili su postali naš pakao. Celi naš život jeste borba da tamu pretvorimo i preoblikujemo u svetlost. Da uzmemo neobrađeni, haotični materijal svoje duše, pun gubitaka i rana (trauma) i da mu uz pomoć blagodati Božije damo oblik i lepotu. To je najvažnnija bitka u našem životu, kako da pakao preobrazimo u raj.
Kako da trauma postane čudo. Kako da rana postane život.
Oni koji su živeli sa starcem Emilijanom u vreme kada se njegovo bratstvo nakon odlaska sa Meteora preselilo u manastir Simonopetru, sačuvali su u srcima sećanja na razgovore u kojima je starac izlagao svoje pouke duhovnim čedima.
Starac je često bez ikakve pripreme govorio o svojim omiljenim temama ili o onome što se odnosilo na svakodnevni život u manastiru. Ali, naročito je voleo da tumači žitije nekog svetitelja, na primer prepodobnog Nila Kalabrijskog, ili neko svetootačko štivo.
Tako je jednom počeo da tumači podvižničke pouke ave Isaije. Bio je to odličan izbor jer taj tekst veoma dobro izlaže učenje prvih egipatskih monaha četvrtog i petog veka.
Svojim tumačenjem on veoma precizno izražava duhovno predanje Crkve. Kao i svi veliki savremeni svetogorski duhovnici, starac Emilijan nije izlagao ništa svoje. Ništa nije dodavao, nije unosio nikakve novine. On je jedino prenosio ono nasleđe koje je došlo do nas od prvih vekova monaštva, ali je u njegovim ustima to učenje zadobijalo potpuno novi život i izuzetnu aktuelnost. To nije bilo naprosto prepričavanje, već izraz onoga što je sam starac Emilijan, vođen Duhom Svetim, iskusio. Kako je Duh Koji ga je vodio isti Onaj Koji je u davnini nadahnjivao avu Isaiju i sve drevne oce, između starčevih reči i drevnih tekstova vlada potpuno saglasje, zadivljujuća harmonija.
Čitaocima ove knjige želimo da osete kako se živa reč starca Emilijana sa tih stranica izliva u njihova srca, čas kao sladosna rosa koja osvežava mirom i radošću Svetog Duha, čas kao varnica koja rasplamsava usrđe i žarku želju da služimo našem voljenom Gospodu.