Uloguj se
„Kada je, na Petropavlov dan 1941. godine, uhapšen od Nemaca i iz svete Žiče odveden u pritvor u manastir Ljubostinju, Sveti Vladika je i tada, uz ostalo, brinuo arhipastirski i duhovnički o tamošnjim i drugim sestrama monahinjama, pa im je pisao savete i pouke, koje su ostale zapisane u ove tri sveske, od kojih je prva napisana 1942. g. uLjubostinji, a druga i treća iz zatvora u manastiru Vojlovici…
Sadržaj ovih triju svezaka je veoma bogat i raznovrstan ima pesama, tropara, kanona, slovenski pisanog teksta, crteža, ukrasa, naročito često crtanih Krstova i likova Hrista i Bogorodice." - Iz Posleslova Episkopa Atanasija umirovljenog hercegovačkog
Autor: Arhimandrit Jefrem Vatopedski
Izdavač: manastir Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana, Gornje Žapsko – Vranje
Godina izdanja: 2021
Strana: 498
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 24 cm
Izdavač: Obraz svetački
Godina izdanja: 2022
Strana: 367
Povez: meki
Strana: 545
Povez: tvrdi sa omotom
Pismo: ćirilica
Format: 22 cm
Godina izdanja: 2016
Potresno svedočanstvo o hrabrim i odvažnim kćerima Srbija koje su branile obraz i čast svog naroda u Prvom svetskom ratu, o kojima je svetska štampa pisala sa divljenjem, a čuveni francuski generali, poput Franše D’Eperea, u njima videli veliku uzdanicu za odbranu od neprijatelja. Svetska štampa donosila je njihove slike na svojim naslovnim stranama i sa divljenjem izveštavala o junačkim podvizima velike Milunke Savić, srpske Jovanke Orleanke, i Sofije Jovanović, čuvene braniteljke Beograda.Antonije Đurić pripoveda nam o podvizima i junaštvu odvažne Vasilije Vukotić, ćerke serdar Janka Vukotića, Nataliji Bjelajac, hrabroj Slovenki koja je napustila rodni Maribor i pošla da brani srpsku zemlju. Tu su i priče o Marici Savić, Milosavi Perunović, Lenki Rabasović i mnogim drugim heroinama koje su preživele sve strahote Albanije i hrabro zakoračile na Solunski front, kako bi učestvovale u oslobađanju svoje voljene otadžbine….
Ja sam ih gledao i na ratištu, s puškom i bombom u ruci, i u bolnicama, u kojima su na materinske i sestrinske grudi privijale ranjene junake, i u povlačenju kroz neprohodne albanske gudure, gde se na nemoćne i slomljene bolom pucalo u leđa iz zaseda, i u kojima semasovno umiralo od gladi i zime… Gledao ih i divio im se! Ni straha, ni kolebanja, ni suza, ni uzdaha! Nije bilo žrtve koju one ne bi mogle da podnesu za svoju otadžbinu. To su odvažne kćeri Srbije, majke i sestre junaka sa Cera i Kolubare, mojih ratnih drugova, kojima je otadžbina bila preča od života i koje su, birajući između poniženja i smrti – izabrale smrt…
- Anri Barbi, francuski književnik