Uloguj se
Najdublje čovekovo naznačenje se neprestano neguje u svetoj Liturgiji, jer je, shodno rečima sv. Irineja Lionskog, "naša vera saglasna s Evharistijom, a Evharistija potvrđuje našu veru". Zbog toga, niko ne bi smeo da poklekne u borbi za spasenje, tako da svaki vernik treba svoje mesto u Crkvi da opravda, kako smirenjem pred velikom tajnom pobožnosti, tako i bespoštednom borbom za čistotu vere i Predanja. Neophodno je uvek i iznova potvrđivati veru Otaca pred licem Spasitelja Hrista, s obzirom na to da se pitanja vere tiču, ne nekog sporednog životnog koloseka, nego puta koji vodi u večni život. Davno je rečeno: "Nije se igrati sa večnošću".
Putevi pravoslavnog bogoslovlja u 20.veku neraskidivo su vezani za imena protejereja Georgija Vasiljeviča Forovskog (1893-1979) i protojereja Aleksandra Dimitrijeviča Šmemana (1921-1983).Florovski je, pre svega, bio poznat kao rodonačelnik neopatrističkog pravca u pravoslavnom bogoslovlju, dok se za Šmemana vezuje liturgijsko obnavljanje pravoslavnog crkvenog života u SAD i drugim zemljama. Ova knjiga otvara novu stranicu njihove stvaralačke biografije u periodu 1947. do 1955.godine, kada su im se putevi ukrstili.
Izdavač: Hrišćanska misao, Biblioteka Svečanik
Beograd-Minhen 2020.
Strana: 252