Uloguj se
Starac Emilijan nas poukama koje su objavljene u ovoj knjizi vodi kroz božansko bogosluženje „u duhu i istini“, u miru Hristovom. Sa neizrecivom sladošću u izrazu, sa jasnoćom i strahom Božijim, sa istinskim poznanjem liturgijskih tekstova, Svetoga Pisma, otaca i tumačenja Svete Liturgije, on nas uvodi u božansko bogosluženje i otvara nam vrata znanja o sveštenim bogoslužbenim rečima i liturgijskim obrascima. Jednom rečju, tajnovodi nas. Ovi tekstovi predstavljaju delo izvanrednog i neposrednog svešteničkog iskustva, „svetinju nad svetinjama“ i najveće dubine skrivene iza zavese njegovog svetog života.
1. Pokajanija otverzi mi dveri: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glasovi osmi i šesti
2. Da ispravitsja: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas šesti
3. Ninje sili: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas peti
4. Aliluja: Se ženih: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas osmi
5. Čertog tvoj: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas treći
6. Grjadij Gospod k voljnoj strasti: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas prvi
7. Statija pervaja, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas peti
8. Statija vtoraja, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas peti
9. Statija tretija, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas treći
10. Da molčit: / melos Jakova Protopsalta, prepev Nikolaja Triandafilova, glas peti
11. Voskresni Bože: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas sedmi
Ovaj flajer na 8 strana sadrži kratak istorijat slavljenja slave u Srbiji i žitije Svetog Dimitrija.
Izdavač: Nova Iskra
Strana: 218
Povez: meki
Pismo: ćirilica
Format: 20 cm
Godina izdanja: 2016
Ponekad se pravoslavni hrišćanin upita – da li smo mi uopšte zaslužili Svetu Goru?
Jer, u svetu koji tone u besmisao ona preko hiljadu godina obasjava sve četiri strane našeg postojanja verom, nadom i ljubavlju koje ne prolaze.
I stalno dolaze među nas njeni novi svetilnici, poput otaca opisanih u ovoj knjizi.
Putevi pravoslavnog bogoslovlja u 20.veku neraskidivo su vezani za imena protejereja Georgija Vasiljeviča Forovskog (1893-1979) i protojereja Aleksandra Dimitrijeviča Šmemana (1921-1983).Florovski je, pre svega, bio poznat kao rodonačelnik neopatrističkog pravca u pravoslavnom bogoslovlju, dok se za Šmemana vezuje liturgijsko obnavljanje pravoslavnog crkvenog života u SAD i drugim zemljama. Ova knjiga otvara novu stranicu njihove stvaralačke biografije u periodu 1947. do 1955.godine, kada su im se putevi ukrstili.