Uloguj se
Ovu molitvu prepodobnog Jefrema Sirina sveti Luka Krimski naziva molitvom čistog srca zato što se, kako veli, izlila iz savršeno očišćenog i svetog srca i iz uma prosvećenog Božjom blagodaću. Sveti Jefrem Sirin moli Boga da ga izbavi od svega što je poročno i Bogu mrsko i da ga udostoji vrlina.
***
„Vi znate da je ovo molitva prepodobnog Jefrema Sirina. O njoj sam vam već ponešto govorio.
Zašto naša sveta Crkva ovoj molitvi poklanja posebno mesto u bogosluženju i zašto se toliko puta ponavlja na bogosluženjima tokom Velikog posta?
Svakako ne bez razloga! Verujem da razlog srcem i sami osećate jer ova molitva, kao ni jedna druga, prodire u samo srce i čovek oseća njenu izuzetnu i jedinstvenu moć, njenu božansku moć. To je zato što se ova molitva izlila iz savršeno očišćenog i svetog srca i iz uma prosvećenog Božjom blagodaću, uma koji je postao pričasnik Hristovog uma. Otuda takva moć i takvo tajanstveno dejstvo ove čudesne molitve na hrišćansko srce.
Bez obzira što je veoma kratka, ona sadrži ogromno bogatstvo misli i osećanja, pa zato o bogatstvu te čudesne molitve treba često i govoriti..."
(Izvod iz knjige)
Mala monografija manastira Žiče pored podataka o istoriji, slikarstvu i kulturnom nasleđu ovog Svetog mesta, sadrži i tekst o monaškom životu, kao i fotografije spoljašnjosti i unutrašnjosti crkve Svetog Spasa, kao i čitavog kompleksa.
Ponekad se pravoslavni hrišćanin upita – da li smo mi uopšte zaslužili Svetu Goru?
Jer, u svetu koji tone u besmisao ona preko hiljadu godina obasjava sve četiri strane našeg postojanja verom, nadom i ljubavlju koje ne prolaze.
I stalno dolaze među nas njeni novi svetilnici, poput otaca opisanih u ovoj knjizi.
Strana: 348
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 18 cm
Godina izdanja: 2017
Broj strana: 319
Izdavač: Manastir Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana, Vranje
Format: 15x23.5 cm
Oni koji su živeli sa starcem Emilijanom u vreme kada se njegovo bratstvo nakon odlaska sa Meteora preselilo u manastir Simonopetru, sačuvali su u srcima sećanja na razgovore u kojima je starac izlagao svoje pouke duhovnim čedima.
Starac je često bez ikakve pripreme govorio o svojim omiljenim temama ili o onome što se odnosilo na svakodnevni život u manastiru. Ali, naročito je voleo da tumači žitije nekog svetitelja, na primer prepodobnog Nila Kalabrijskog, ili neko svetootačko štivo.
Tako je jednom počeo da tumači podvižničke pouke ave Isaije. Bio je to odličan izbor jer taj tekst veoma dobro izlaže učenje prvih egipatskih monaha četvrtog i petog veka.
Svojim tumačenjem on veoma precizno izražava duhovno predanje Crkve. Kao i svi veliki savremeni svetogorski duhovnici, starac Emilijan nije izlagao ništa svoje. Ništa nije dodavao, nije unosio nikakve novine. On je jedino prenosio ono nasleđe koje je došlo do nas od prvih vekova monaštva, ali je u njegovim ustima to učenje zadobijalo potpuno novi život i izuzetnu aktuelnost. To nije bilo naprosto prepričavanje, već izraz onoga što je sam starac Emilijan, vođen Duhom Svetim, iskusio. Kako je Duh Koji ga je vodio isti Onaj Koji je u davnini nadahnjivao avu Isaiju i sve drevne oce, između starčevih reči i drevnih tekstova vlada potpuno saglasje, zadivljujuća harmonija.
Čitaocima ove knjige želimo da osete kako se živa reč starca Emilijana sa tih stranica izliva u njihova srca, čas kao sladosna rosa koja osvežava mirom i radošću Svetog Duha, čas kao varnica koja rasplamsava usrđe i žarku želju da služimo našem voljenom Gospodu.
Srpsko bogosluženje Vladimira Vukašinovića čini dvanaest studija iz liturgijske teologije i prakse kod Srba, različite tematske sadržine.
Strana: 376
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2008