Uloguj se
Ovu molitvu prepodobnog Jefrema Sirina sveti Luka Krimski naziva molitvom čistog srca zato što se, kako veli, izlila iz savršeno očišćenog i svetog srca i iz uma prosvećenog Božjom blagodaću. Sveti Jefrem Sirin moli Boga da ga izbavi od svega što je poročno i Bogu mrsko i da ga udostoji vrlina.
***
„Vi znate da je ovo molitva prepodobnog Jefrema Sirina. O njoj sam vam već ponešto govorio.
Zašto naša sveta Crkva ovoj molitvi poklanja posebno mesto u bogosluženju i zašto se toliko puta ponavlja na bogosluženjima tokom Velikog posta?
Svakako ne bez razloga! Verujem da razlog srcem i sami osećate jer ova molitva, kao ni jedna druga, prodire u samo srce i čovek oseća njenu izuzetnu i jedinstvenu moć, njenu božansku moć. To je zato što se ova molitva izlila iz savršeno očišćenog i svetog srca i iz uma prosvećenog Božjom blagodaću, uma koji je postao pričasnik Hristovog uma. Otuda takva moć i takvo tajanstveno dejstvo ove čudesne molitve na hrišćansko srce.
Bez obzira što je veoma kratka, ona sadrži ogromno bogatstvo misli i osećanja, pa zato o bogatstvu te čudesne molitve treba često i govoriti..."
(Izvod iz knjige)
Strana: 506
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2011
Šta biva sa jednom lepom damom kada, polaskana pohvalama dece, pomisli da je sveta i poželi da poleti na nebo?
OMILJENE KNJIGE MALOG JEŽA
Nakon dveju knjiga u kojima su opisane pustolovine našeg starog prijatelja Ježića, izdavačka kuća manastira Žiče objavila je i šest omiljenih Ježićevih knjižica koje je voleo da čita kada se nakon svojih pustolovina vraćao u svoj skromni dom.
Verujemo da će naše najmlađe čitaoce ove tople, duhovite i izvanredno ilustrovane slikovnice razveseliti, nasmejati, ganuti, ali i podstaći da se zamisle nad mudrim poukama koje u sebi sadrže.
Mitropolit Nektarije Antonopulos susreo se sa Svetom Gorom još kao dete, kada su monasi manastira Ksiropotama doneli u Atinu česticu Časnog i Životovornog krsta Gospodnjeg, i kada je cela njegova porodica pošla da mu se pokloni.
Decenijama je išao u Gradinu Majke Božje, sretao divne starce i učitelje, i pisao dnevnike.
U njima se čuvaju originalni zapisi o susretima i razgovorima sa svetogorskim ocima, sa svim njihovim širinama i dubinama, ali u punoj njihovoj ljudskosti, koja nije bezgrešnost, nego smernost i svest o sopstvenoj ograničenosti pred Bezmernim.
Veliki deo knjige posvećen je starcima Jefremu Katunakijsom, učeniku oca Josifa Isihaste i Pajsiju Svetogorcu.
Mala monografija manastira Žiče pored podataka o istoriji, slikarstvu i kulturnom nasleđu ovog Svetog mesta, sadrži i tekst o monaškom životu, kao i fotografije spoljašnjosti i unutrašnjosti crkve Svetog Spasa, kao i čitavog kompleksa.
Sadržaj ove knjige čini osam zasebnih poglavlja, i to: Čovek-svet-Crkva u Liturgiji, Liturgija kao Domostroj Božji, Liturgija – Tajna Carstva Božijeg, Liturgija – Mali Vhod i Trisveta pesma, Liturgija Velikog Ulaska, O Anafori – Kanonu Evharistije, O Anafori – Epikleza i Liturgija – Pričešće. Još u ovoj knjizi postoji Dodatak: Evharistijska Eklisiologija.
O velikim ruskim piscima: Puškin, Gogolj, Turgenjev, Dostojevski, Tolstoj, Čehov, Bulgakov; iz pera ruskog sveštenstva: Jovan Šahovskoj, Konstantin Močuljski, Georgije Florenski, Pavle Evdokimov, Valerij Duhanjin…
O. Aleksandar Šmeman se, bogoslovski hrabro i čestito, sa velikom crkveno-pastirskom ljubavlju, hvata u koštac sa svim gorućim pitanjima savremenog sveta: od pitanja samoizolovanosti i pasivizovanosti Hrišćana usred mora posthrišćanske svakodnevnice, preko pitanja istorijskih promašaja, grehova i zabluda pravoslavnog istorijskog sveta i civilizacije, pitanja nespojivosti hrišćanske bogočovečanske antropologije sa antropologijom ateističkog humanizma, pitanja bogoslovske kritike sekularnog idopoklonstva Kulturi kao psevdoreligijskoj zameni za izgubljenu veru i Crkvu, sve do pitanja neophodnosti nove sveočanske misije Pravoslavne Crkve u savremenom svetu.
On se, u svojoj bogoslovskoj kritici, nijednog trenutka ne uznosi nad „posthrišćanskim svetom“, već, naprotiv, sastradavajući sa njim, jer je to svet našeg istorijskog življenja, pokušava da odgonetne i dubinski rastumači njegovu tajnu u svetlu Jevanđelja i Predanja Crkve, u svetlu Hrišćanstva kao novog načina života – života u Hristu, nebeskog življenja koje je ušlo, i svagda iznova ulazi, u istorijski život (Diognetu, I, 1), da ga isceli, obnovi i prosvetli, da ga zakvasi kvascem Carstva Božijeg, kvascem života nestvorenog i večnog.
(odlomak iz knjige)