Uloguj se
Ovu molitvu prepodobnog Jefrema Sirina sveti Luka Krimski naziva molitvom čistog srca zato što se, kako veli, izlila iz savršeno očišćenog i svetog srca i iz uma prosvećenog Božjom blagodaću. Sveti Jefrem Sirin moli Boga da ga izbavi od svega što je poročno i Bogu mrsko i da ga udostoji vrlina.
***
„Vi znate da je ovo molitva prepodobnog Jefrema Sirina. O njoj sam vam već ponešto govorio.
Zašto naša sveta Crkva ovoj molitvi poklanja posebno mesto u bogosluženju i zašto se toliko puta ponavlja na bogosluženjima tokom Velikog posta?
Svakako ne bez razloga! Verujem da razlog srcem i sami osećate jer ova molitva, kao ni jedna druga, prodire u samo srce i čovek oseća njenu izuzetnu i jedinstvenu moć, njenu božansku moć. To je zato što se ova molitva izlila iz savršeno očišćenog i svetog srca i iz uma prosvećenog Božjom blagodaću, uma koji je postao pričasnik Hristovog uma. Otuda takva moć i takvo tajanstveno dejstvo ove čudesne molitve na hrišćansko srce.
Bez obzira što je veoma kratka, ona sadrži ogromno bogatstvo misli i osećanja, pa zato o bogatstvu te čudesne molitve treba često i govoriti..."
(Izvod iz knjige)
Duga nije zaklon razvratnicima nego onima koji su zaslužili Božiju milost. Sveti Maksim Ispovednik, štaviše, govori da je "dugu postavio (Bog) da bismo razumeli da prijateljstvo Gospodnje prema nama predstavlja rat protiv naših protivnika". Bog je postavio Logosa kao dugu u oblak ovoga sveta da čovečanstvo ne bude više potopljeno vodom zla. Duga, drugim rečima, izobražava ovaploćenog Logosa, preko koga se ostvaruje zavet Boga sa ljudima. Savez Boga sa starozavetnim pravednikom i njegovim sinovima predstavlja večni savez mira između Boga i Crkve koju izobražava Nojeva barka. Duga, pak, jeste slika blagodatnog dejstva u dušama koje dolazi od Hrista - Sunca pravde.
Mitropolit Nektarije Antonopulos susreo se sa Svetom Gorom još kao dete, kada su monasi manastira Ksiropotama doneli u Atinu česticu Časnog i Životovornog krsta Gospodnjeg, i kada je cela njegova porodica pošla da mu se pokloni.
Decenijama je išao u Gradinu Majke Božje, sretao divne starce i učitelje, i pisao dnevnike.
U njima se čuvaju originalni zapisi o susretima i razgovorima sa svetogorskim ocima, sa svim njihovim širinama i dubinama, ali u punoj njihovoj ljudskosti, koja nije bezgrešnost, nego smernost i svest o sopstvenoj ograničenosti pred Bezmernim.
Veliki deo knjige posvećen je starcima Jefremu Katunakijsom, učeniku oca Josifa Isihaste i Pajsiju Svetogorcu.
Strana: 504
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2017