Uloguj se
Ovaj flajer sadrži tekst osnivačkih povelja kralja Stefana Prvovenčanog i njegovog sina kralja Radoslava koje se nalaze na severnom i južnom zidu pod kulom manastira Žiče. Ovo je i najstariji istorijski izvor o nameni i darovima koje su kraljevi priložili Manastiru prilikom njegove izgradnje u 13. veku.
Izdavač: Obraz svetački
Godina izdanja: 2022
Strana: 367
Povez: meki
U ovoj knjizi, Starac Emilijan tumači žitije Svetog Nila Kalabrijskog i kroz tumačenje žitija pruža životvorne pouke monasima, kojima je knjiga i namenjena.
Žitije prepodobnog Nila Kalabrijskog, nazvanog Novi, najverovatnije je napisao jedan od njemu bliskih učenika. I pored toga, biograf nam ne daje podatke o godini rođenja ni upokojenja Prepodobnoga, niti druge konkretne datume. Na osnovu mermerne ploče, koju je iguman manastira Kriptoferi, Nikolaj, ugradio u kapelu posvećenu ktitorima, zaključujemo da se prepodobni upokojio 1004. godine. Prepodobni je, dakle, živeo između 10. i 11. veka. Prema drugoj glavi njegovog Žitija, rodio se u Risijanu Kalabrijskom, gradu koji je Presveta Bogorodica osobito štitila. Bio je dar Božiji roditeljima, koji su ga zauzvrat sa radošću prineli da služi u hramu Presvete Bogorodice. Naš Svetitelj naziva se Novi u odnosu na prepodobnoga Nila iz 5. veka, ali drevan je jer postoje mnogi noviji svetitelji, čak i ovde, u Svetoj Gori. Svetitelj je živeo prirodno i jednostavno, kao i svi drugi ljudi, ali je istovremeno imao i sposobnost da sluša glas Božiji. U liku njegovom vidimo čoveka koji želi da živi podvižnički život.
Na prvoj stranici knjige izdvojili smo jednu misao: „Monah je najjači čovek na celom svetu. Sve može da učini pomerivši samo prst. I demoni ga se plaše i Svetitelji mu služe; sve je u njegovim rukama. Ali može da postane i jedno nemoćno, anemično stvorenje. Šteta je da budemo takvi!“
Šta biva sa jednom lepom damom kada, polaskana pohvalama dece, pomisli da je sveta i poželi da poleti na nebo?
OMILJENE KNJIGE MALOG JEŽA
Nakon dveju knjiga u kojima su opisane pustolovine našeg starog prijatelja Ježića, izdavačka kuća manastira Žiče objavila je i šest omiljenih Ježićevih knjižica koje je voleo da čita kada se nakon svojih pustolovina vraćao u svoj skromni dom.
Verujemo da će naše najmlađe čitaoce ove tople, duhovite i izvanredno ilustrovane slikovnice razveseliti, nasmejati, ganuti, ali i podstaći da se zamisle nad mudrim poukama koje u sebi sadrže.
Prevodilac: Marina Veljković
Broj strana: 390
Godina: 2019.
Strana: 474
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 16 x 21 cm
Godina izdanja: 2019
Knjiga je posvećena svoj deci sveta i onima kojisvet gledaju očima deteta, sa molitvenim željama da i oni, kao svetitelji, zavole i štite svu tvorevinu: ljude, drveće, cveće, vodu, životinje i ptice…
Nekada su svetitelji učili narod kako da očuva prirodu. O tim divnim podvižnicima, od najstarijih vremena do naših dana, govori se u ovoj prelepoj knjizi, koja će vas dirnuti, raznežiti, začuditi, ali i mnogo čemu dobrom i korisnom naučiti.
Autor: Arhimandrit Rafail Karelin
Prevod sa ruskog: Manastir Žiča
Strana: 203 str
Godina: 2018.
Potresno svedočanstvo o hrabrim i odvažnim kćerima Srbija koje su branile obraz i čast svog naroda u Prvom svetskom ratu, o kojima je svetska štampa pisala sa divljenjem, a čuveni francuski generali, poput Franše D’Eperea, u njima videli veliku uzdanicu za odbranu od neprijatelja. Svetska štampa donosila je njihove slike na svojim naslovnim stranama i sa divljenjem izveštavala o junačkim podvizima velike Milunke Savić, srpske Jovanke Orleanke, i Sofije Jovanović, čuvene braniteljke Beograda.Antonije Đurić pripoveda nam o podvizima i junaštvu odvažne Vasilije Vukotić, ćerke serdar Janka Vukotića, Nataliji Bjelajac, hrabroj Slovenki koja je napustila rodni Maribor i pošla da brani srpsku zemlju. Tu su i priče o Marici Savić, Milosavi Perunović, Lenki Rabasović i mnogim drugim heroinama koje su preživele sve strahote Albanije i hrabro zakoračile na Solunski front, kako bi učestvovale u oslobađanju svoje voljene otadžbine….
Ja sam ih gledao i na ratištu, s puškom i bombom u ruci, i u bolnicama, u kojima su na materinske i sestrinske grudi privijale ranjene junake, i u povlačenju kroz neprohodne albanske gudure, gde se na nemoćne i slomljene bolom pucalo u leđa iz zaseda, i u kojima semasovno umiralo od gladi i zime… Gledao ih i divio im se! Ni straha, ni kolebanja, ni suza, ni uzdaha! Nije bilo žrtve koju one ne bi mogle da podnesu za svoju otadžbinu. To su odvažne kćeri Srbije, majke i sestre junaka sa Cera i Kolubare, mojih ratnih drugova, kojima je otadžbina bila preča od života i koje su, birajući između poniženja i smrti – izabrale smrt…
- Anri Barbi, francuski književnik