Uloguj se
Sveti car Konstantin i Milanski edikt 313. Godine sadrži tekstove A. I. Brilijantova, V. V. Bolotova, A. P. Lebedeva, A. A. Spaskog i episkopa Atanasija (Jevtića) koji se temeljno bave životom i delom Svetog Cara Konstantina, vremenom njegove vladavine, zakonima tadašnje države, borbama Hrišćanstva sa neznaboštvom, i samim Milanskim ediktom.
Kako u istoriji same Hrišćanske Crkve, tako i u istoriji čovečanstva, teško da se može ukazati na neki drugi trenutak koji bi po, za sve očiglednoj važnosti značaja i širini posledica, mogao biti upoređen sa pobedom vere krsta u vreme vladavine Svetog cara Konstantina Velikog nad, do tada neprijateljski prema njoj orijentisanim, mnogobožcima. Tada nije bila samo proglašena potpuna sloboda Hrišćanske Crkve, koja je ranije bila izložena okrutnim gonjenjima od strane države, nego je Crkva čak neposredno bila prihvaćena od strane iste te države pod njenu moćnu zaštitu.
Oni koji su živeli sa starcem Emilijanom u vreme kada se njegovo bratstvo nakon odlaska sa Meteora preselilo u manastir Simonopetru, sačuvali su u srcima sećanja na razgovore u kojima je starac izlagao svoje pouke duhovnim čedima.
Starac je često bez ikakve pripreme govorio o svojim omiljenim temama ili o onome što se odnosilo na svakodnevni život u manastiru. Ali, naročito je voleo da tumači žitije nekog svetitelja, na primer prepodobnog Nila Kalabrijskog, ili neko svetootačko štivo.
Tako je jednom počeo da tumači podvižničke pouke ave Isaije. Bio je to odličan izbor jer taj tekst veoma dobro izlaže učenje prvih egipatskih monaha četvrtog i petog veka.
Svojim tumačenjem on veoma precizno izražava duhovno predanje Crkve. Kao i svi veliki savremeni svetogorski duhovnici, starac Emilijan nije izlagao ništa svoje. Ništa nije dodavao, nije unosio nikakve novine. On je jedino prenosio ono nasleđe koje je došlo do nas od prvih vekova monaštva, ali je u njegovim ustima to učenje zadobijalo potpuno novi život i izuzetnu aktuelnost. To nije bilo naprosto prepričavanje, već izraz onoga što je sam starac Emilijan, vođen Duhom Svetim, iskusio. Kako je Duh Koji ga je vodio isti Onaj Koji je u davnini nadahnjivao avu Isaiju i sve drevne oce, između starčevih reči i drevnih tekstova vlada potpuno saglasje, zadivljujuća harmonija.
Čitaocima ove knjige želimo da osete kako se živa reč starca Emilijana sa tih stranica izliva u njihova srca, čas kao sladosna rosa koja osvežava mirom i radošću Svetog Duha, čas kao varnica koja rasplamsava usrđe i žarku želju da služimo našem voljenom Gospodu.
Псалтир, Псалми Давидови.
Превод црквеног грчког и словенског Псалтира блаженопочившег епископа захумско-херцеговачког Атанасија (Јевтића),
друго, дорађивано издање.
knjiga 1: Pravila pravoslavne crkve sa tumačenjima
knjiga 2: Pravila pravoslavne crkve sa tumačenjima
knjiga 3: Slavenski apostoli Kirilo i Metodije i istina pravoslavlja
knjiga 4: Pravoslavna Dalmacija
knjiga 5: Pravoslavno crkveno pravo
knjiga 6: Crkveno kazneno pravo
knjiga 7: Autobiografija; studije; članci
O. Aleksandar Šmeman se, bogoslovski hrabro i čestito, sa velikom crkveno-pastirskom ljubavlju, hvata u koštac sa svim gorućim pitanjima savremenog sveta: od pitanja samoizolovanosti i pasivizovanosti Hrišćana usred mora posthrišćanske svakodnevnice, preko pitanja istorijskih promašaja, grehova i zabluda pravoslavnog istorijskog sveta i civilizacije, pitanja nespojivosti hrišćanske bogočovečanske antropologije sa antropologijom ateističkog humanizma, pitanja bogoslovske kritike sekularnog idopoklonstva Kulturi kao psevdoreligijskoj zameni za izgubljenu veru i Crkvu, sve do pitanja neophodnosti nove sveočanske misije Pravoslavne Crkve u savremenom svetu.
On se, u svojoj bogoslovskoj kritici, nijednog trenutka ne uznosi nad „posthrišćanskim svetom“, već, naprotiv, sastradavajući sa njim, jer je to svet našeg istorijskog življenja, pokušava da odgonetne i dubinski rastumači njegovu tajnu u svetlu Jevanđelja i Predanja Crkve, u svetlu Hrišćanstva kao novog načina života – života u Hristu, nebeskog življenja koje je ušlo, i svagda iznova ulazi, u istorijski život (Diognetu, I, 1), da ga isceli, obnovi i prosvetli, da ga zakvasi kvascem Carstva Božijeg, kvascem života nestvorenog i večnog.
(odlomak iz knjige)
Otac Pavle bi počinjao da nam govori, da odgovara na jedno pitanje o ljubavi, o molitvi, o usamljenosti, o ljudskim strastima, o odnosu roditelja i dece. I često bi započinjao odgovor slatkim rečima, slatkim koliko ih samo istinski otac može izgovoriti: "Čuj, dobro dete moje!" Godinama sam skupljao materijal sa njegovim rečima, materijal zabeležen na kasetama, u beleškama, ali najviše u srcima onih koji su ga voleli.
Nije više među nama, ali njegove reči ublažavaju rastanak! Nije više među nama, ali njegov glas lebdi u vazduhu i potvrđuje da ljubav pobeđuje smrt! Nije više među nama, ali još uvek čujemo kako nam govori: "Imao sam još toga da ti kažem!"
Ako otvoriš stranice ove knjige, njegove reči će se kosnuti i tvog srca. I videćeš oca Pavla živog pred sobom, kako te gleda i pogledom govori da smrt ne postoji.
Govori, starče! Slušamo te!
Strana: 472
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 22 cm
Godina izdanja: 2016
1. Pokajanija otverzi mi dveri: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glasovi osmi i šesti
2. Da ispravitsja: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas šesti
3. Ninje sili: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas peti
4. Aliluja: Se ženih: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas osmi
5. Čertog tvoj: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas treći
6. Grjadij Gospod k voljnoj strasti: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas prvi
7. Statija pervaja, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas peti
8. Statija vtoraja, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas peti
9. Statija tretija, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas treći
10. Da molčit: / melos Jakova Protopsalta, prepev Nikolaja Triandafilova, glas peti
11. Voskresni Bože: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas sedmi
Protojerej Aleksije Uminski, Protojerej Artemije Vladimirov,
Sveštenik Georgije Romanjenko, Sveštenik Aleksandar Iljašenko
Godina izdanja: 2012
Strana: 480
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 21 cm