Uloguj se
Sveti car Konstantin i Milanski edikt 313. Godine sadrži tekstove A. I. Brilijantova, V. V. Bolotova, A. P. Lebedeva, A. A. Spaskog i episkopa Atanasija (Jevtića) koji se temeljno bave životom i delom Svetog Cara Konstantina, vremenom njegove vladavine, zakonima tadašnje države, borbama Hrišćanstva sa neznaboštvom, i samim Milanskim ediktom.
Kako u istoriji same Hrišćanske Crkve, tako i u istoriji čovečanstva, teško da se može ukazati na neki drugi trenutak koji bi po, za sve očiglednoj važnosti značaja i širini posledica, mogao biti upoređen sa pobedom vere krsta u vreme vladavine Svetog cara Konstantina Velikog nad, do tada neprijateljski prema njoj orijentisanim, mnogobožcima. Tada nije bila samo proglašena potpuna sloboda Hrišćanske Crkve, koja je ranije bila izložena okrutnim gonjenjima od strane države, nego je Crkva čak neposredno bila prihvaćena od strane iste te države pod njenu moćnu zaštitu.
Ovu molitvu prepodobnog Jefrema Sirina sveti Luka Krimski naziva molitvom čistog srca zato što se, kako veli, izlila iz savršeno očišćenog i svetog srca i iz uma prosvećenog Božjom blagodaću. Sveti Jefrem Sirin moli Boga da ga izbavi od svega što je poročno i Bogu mrsko i da ga udostoji vrlina.
***
„Vi znate da je ovo molitva prepodobnog Jefrema Sirina. O njoj sam vam već ponešto govorio.
Zašto naša sveta Crkva ovoj molitvi poklanja posebno mesto u bogosluženju i zašto se toliko puta ponavlja na bogosluženjima tokom Velikog posta?
Svakako ne bez razloga! Verujem da razlog srcem i sami osećate jer ova molitva, kao ni jedna druga, prodire u samo srce i čovek oseća njenu izuzetnu i jedinstvenu moć, njenu božansku moć. To je zato što se ova molitva izlila iz savršeno očišćenog i svetog srca i iz uma prosvećenog Božjom blagodaću, uma koji je postao pričasnik Hristovog uma. Otuda takva moć i takvo tajanstveno dejstvo ove čudesne molitve na hrišćansko srce.
Bez obzira što je veoma kratka, ona sadrži ogromno bogatstvo misli i osećanja, pa zato o bogatstvu te čudesne molitve treba često i govoriti..."
(Izvod iz knjige)
Strana: 474
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 16 x 21 cm
Godina izdanja: 2019
1. Pokajanija otverzi mi dveri: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glasovi osmi i šesti
2. Da ispravitsja: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas šesti
3. Ninje sili: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas peti
4. Aliluja: Se ženih: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas osmi
5. Čertog tvoj: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas treći
6. Grjadij Gospod k voljnoj strasti: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas prvi
7. Statija pervaja, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas peti
8. Statija vtoraja, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas peti
9. Statija tretija, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas treći
10. Da molčit: / melos Jakova Protopsalta, prepev Nikolaja Triandafilova, glas peti
11. Voskresni Bože: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas sedmi
Otac Pavle bi počinjao da nam govori, da odgovara na jedno pitanje o ljubavi, o molitvi, o usamljenosti, o ljudskim strastima, o odnosu roditelja i dece. I često bi započinjao odgovor slatkim rečima, slatkim koliko ih samo istinski otac može izgovoriti: "Čuj, dobro dete moje!" Godinama sam skupljao materijal sa njegovim rečima, materijal zabeležen na kasetama, u beleškama, ali najviše u srcima onih koji su ga voleli.
Nije više među nama, ali njegove reči ublažavaju rastanak! Nije više među nama, ali njegov glas lebdi u vazduhu i potvrđuje da ljubav pobeđuje smrt! Nije više među nama, ali još uvek čujemo kako nam govori: "Imao sam još toga da ti kažem!"
Ako otvoriš stranice ove knjige, njegove reči će se kosnuti i tvog srca. I videćeš oca Pavla živog pred sobom, kako te gleda i pogledom govori da smrt ne postoji.
Govori, starče! Slušamo te!