Uloguj se
Sveti car Konstantin i Milanski edikt 313. Godine sadrži tekstove A. I. Brilijantova, V. V. Bolotova, A. P. Lebedeva, A. A. Spaskog i episkopa Atanasija (Jevtića) koji se temeljno bave životom i delom Svetog Cara Konstantina, vremenom njegove vladavine, zakonima tadašnje države, borbama Hrišćanstva sa neznaboštvom, i samim Milanskim ediktom.
Kako u istoriji same Hrišćanske Crkve, tako i u istoriji čovečanstva, teško da se može ukazati na neki drugi trenutak koji bi po, za sve očiglednoj važnosti značaja i širini posledica, mogao biti upoređen sa pobedom vere krsta u vreme vladavine Svetog cara Konstantina Velikog nad, do tada neprijateljski prema njoj orijentisanim, mnogobožcima. Tada nije bila samo proglašena potpuna sloboda Hrišćanske Crkve, koja je ranije bila izložena okrutnim gonjenjima od strane države, nego je Crkva čak neposredno bila prihvaćena od strane iste te države pod njenu moćnu zaštitu.
O. Aleksandar Šmeman se, bogoslovski hrabro i čestito, sa velikom crkveno-pastirskom ljubavlju, hvata u koštac sa svim gorućim pitanjima savremenog sveta: od pitanja samoizolovanosti i pasivizovanosti Hrišćana usred mora posthrišćanske svakodnevnice, preko pitanja istorijskih promašaja, grehova i zabluda pravoslavnog istorijskog sveta i civilizacije, pitanja nespojivosti hrišćanske bogočovečanske antropologije sa antropologijom ateističkog humanizma, pitanja bogoslovske kritike sekularnog idopoklonstva Kulturi kao psevdoreligijskoj zameni za izgubljenu veru i Crkvu, sve do pitanja neophodnosti nove sveočanske misije Pravoslavne Crkve u savremenom svetu.
On se, u svojoj bogoslovskoj kritici, nijednog trenutka ne uznosi nad „posthrišćanskim svetom“, već, naprotiv, sastradavajući sa njim, jer je to svet našeg istorijskog življenja, pokušava da odgonetne i dubinski rastumači njegovu tajnu u svetlu Jevanđelja i Predanja Crkve, u svetlu Hrišćanstva kao novog načina života – života u Hristu, nebeskog življenja koje je ušlo, i svagda iznova ulazi, u istorijski život (Diognetu, I, 1), da ga isceli, obnovi i prosvetli, da ga zakvasi kvascem Carstva Božijeg, kvascem života nestvorenog i večnog.
(odlomak iz knjige)
Izdavač: Zavod za udžbenike
Broj strana: 520
Pismo: Ćirilica
Godina izdanja: 2002
Autor: Arhimandrit Jefrem Vatopedski
Izdavač: manastir Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana, Gornje Žapsko – Vranje
Godina izdanja: 2021
Strana: 498
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 24 cm
Autor: Arhimandrit Rafail Karelin
Prevod sa ruskog: Manastir Žiča
Strana: 203 str
Godina: 2018.
Ova knjiga je zbornik tekstova raspoređenih za čitanje tokom cele godine.Tekstovi su namenjeni deci školskog uzrasta koja uveliko sama čitajuo. Svaka priča koja je ušla u ovaj zbornik nosi jevanđelsku poruku, iako mnoge, naizgled, nemaju direktne veze sa Jevanđeljem. Tekstovi nas, takođe, upoznaju sa bogosluženjem Crkve i podstiču da se, učestvujući u njima, susretnemo sa samim Bogom.
Broj strana: 390
Format: 23,5x16,5 cm
Potresno svedočanstvo o hrabrim i odvažnim kćerima Srbija koje su branile obraz i čast svog naroda u Prvom svetskom ratu, o kojima je svetska štampa pisala sa divljenjem, a čuveni francuski generali, poput Franše D’Eperea, u njima videli veliku uzdanicu za odbranu od neprijatelja. Svetska štampa donosila je njihove slike na svojim naslovnim stranama i sa divljenjem izveštavala o junačkim podvizima velike Milunke Savić, srpske Jovanke Orleanke, i Sofije Jovanović, čuvene braniteljke Beograda.Antonije Đurić pripoveda nam o podvizima i junaštvu odvažne Vasilije Vukotić, ćerke serdar Janka Vukotića, Nataliji Bjelajac, hrabroj Slovenki koja je napustila rodni Maribor i pošla da brani srpsku zemlju. Tu su i priče o Marici Savić, Milosavi Perunović, Lenki Rabasović i mnogim drugim heroinama koje su preživele sve strahote Albanije i hrabro zakoračile na Solunski front, kako bi učestvovale u oslobađanju svoje voljene otadžbine….
Ja sam ih gledao i na ratištu, s puškom i bombom u ruci, i u bolnicama, u kojima su na materinske i sestrinske grudi privijale ranjene junake, i u povlačenju kroz neprohodne albanske gudure, gde se na nemoćne i slomljene bolom pucalo u leđa iz zaseda, i u kojima semasovno umiralo od gladi i zime… Gledao ih i divio im se! Ni straha, ni kolebanja, ni suza, ni uzdaha! Nije bilo žrtve koju one ne bi mogle da podnesu za svoju otadžbinu. To su odvažne kćeri Srbije, majke i sestre junaka sa Cera i Kolubare, mojih ratnih drugova, kojima je otadžbina bila preča od života i koje su, birajući između poniženja i smrti – izabrale smrt…
- Anri Barbi, francuski književnik
Ovaj flajer sadrži tekst besede Sv. Save o pravoj veri, koja je izgovorena na Spasovdan 1221. godine u crkvi Sv. Spasa u manastiru Žiči.