Uloguj se
Pravoslavno bogoslovlje u novije vreme, uz druge bitne oblasti živog crkveno-bogoslovskog predanja, sve više se razvija i u oblasti bogosluženja-liturgičke prakse i teologije. Javljaju se brojni noviji radovi iz Liturgike, pišu ih mlađi bogoslovi liturgičari, koji izučavaju bogato nasleđe bogosluženja Crkve Hrista Bogočoveka i Spasitelja i iznova promišljaju pravoslavno liturgijsko bogoslovlje. Pritom to čine u tesnoj povezanosti sa sveobuhvatnom Hristologijom i Eklisiologijom. I to je, uz ostale oblasti bogoslovlja, dokaz da se i u ovoj teološkoj struci doživljava neopatristički preporod u pravoslavnim crkvenim sredinama, u bogoslužbenim zajednicama i, takođe, u bogoslovskim školama. Time se, razumljivo, potstiče i podržava blagoslovena obnova crkvenog liturgijskog života, kao što, i obratno, dejstvo bogoslužbene, evharistijske obnove crkvenog života i misli, biva plodotvorno za obnovu dotadašnjeg mahom „školskog“ bogoslovlja o bogosluženju i naročito o Božanskoj Liturgiji.
Jedan od takvih radova jeste Srpsko bogosluženje Vladimira Vukašinovića koga čini dvanaest studija iz liturgijske teologije i prakse kod Srba, različite tematske sadržine.
Ovaj flajer na 8 strana sadrži kratak istorijat slavljenja slave u Srbiji i žitije Svetog Save.
Oni koji su živeli sa starcem Emilijanom u vreme kada se njegovo bratstvo nakon odlaska sa Meteora preselilo u manastir Simonopetru, sačuvali su u srcima sećanja na razgovore u kojima je starac izlagao svoje pouke duhovnim čedima.
Starac je često bez ikakve pripreme govorio o svojim omiljenim temama ili o onome što se odnosilo na svakodnevni život u manastiru. Ali, naročito je voleo da tumači žitije nekog svetitelja, na primer prepodobnog Nila Kalabrijskog, ili neko svetootačko štivo.
Tako je jednom počeo da tumači podvižničke pouke ave Isaije. Bio je to odličan izbor jer taj tekst veoma dobro izlaže učenje prvih egipatskih monaha četvrtog i petog veka.
Svojim tumačenjem on veoma precizno izražava duhovno predanje Crkve. Kao i svi veliki savremeni svetogorski duhovnici, starac Emilijan nije izlagao ništa svoje. Ništa nije dodavao, nije unosio nikakve novine. On je jedino prenosio ono nasleđe koje je došlo do nas od prvih vekova monaštva, ali je u njegovim ustima to učenje zadobijalo potpuno novi život i izuzetnu aktuelnost. To nije bilo naprosto prepričavanje, već izraz onoga što je sam starac Emilijan, vođen Duhom Svetim, iskusio. Kako je Duh Koji ga je vodio isti Onaj Koji je u davnini nadahnjivao avu Isaiju i sve drevne oce, između starčevih reči i drevnih tekstova vlada potpuno saglasje, zadivljujuća harmonija.
Čitaocima ove knjige želimo da osete kako se živa reč starca Emilijana sa tih stranica izliva u njihova srca, čas kao sladosna rosa koja osvežava mirom i radošću Svetog Duha, čas kao varnica koja rasplamsava usrđe i žarku želju da služimo našem voljenom Gospodu.
Vedra, topla i poučna priča o životu stanovnika šume iz ugla jednog malog ježa, uvodi nas u čudesni svet žitelja šume koji, svako na svoj način, svojim postojanjem slavi Boga i raduje mu se.
Glavni junak ove povesti svojom neobičnom dobrotom menja živote svih oko sebe, čineći ih boljim i učeći ih da u svakoj životnoj situaciji sačuvaju veru u Boga, tražeći od NJega pomoć u nevolji i slaveći Ga i blagodareći Mu na daru života i na svim dobrima kojima nas svakodnevno obasipa.
Ovaj flajer na 8 strana sadrži kratak istorijat slavljenja slave u Srbiji i žitije Svetog Nikole.
Knjiga Mitropolita Antonija Bluma „Kako se suočiti sa bolešću“ predstavlja drugo, dopunjeno izdanje knjige „Život. Bolest. Smrt.“ koja je objavljena u izdanju Manastira Žiče 2016. godine.
Mitropolit Antonije, po profesiji lekar i teolog, svoje bogato životno, lekarsko i pastirsko iskustvo iznosi neposredno i iskreno, govoreći bez okolišanja o najvažnijim i najbolnijim pitanjima koja muče čoveka: kako se nositi sa bolom, fizičkim i duševnim, sopstvenim i onim koji muči onoga koga volimo, kako osmisliti stradanje i preobraziti ga u pozitivno životno iskustvo. Snažna, britka i otrežnjujuća, a ujedno očinski blaga i jevanđelski radosna, reč mitropolita Antonija savetuje, hrabri, ali i opominje da preispitamo svoj odnos prema životu, a naročito prema bližnjima. Poziva nas da sa hrišćanskom odgovornošću uzmemo na pleća breme bliske nam osobe suočene sa bolešću i blizinom smrti.
Autor: Starac Emilijan Simonopetritski
Godina: 2021.
Prevod sa grčkog: Maja Rašović
Strana: 43
Format: meki povez, 16 cm