Uloguj se
Sveta Gora Atonska je simvol ljubavi, potpune posvećenosti monaha Bogu i pobožnosti vernih romejskih samodržaca koji su joj darivali samoupravu, zabranu ulaska ženama i mnoge druge slične prednosti. Još uvek ostaje kao živi ostatak nekada snažne i svetle romejske, Vizantijske carevine. Njen duhovni doprinos kroz vekove je veliki i neprocenjiv.
Uprkos iskušenjima kroz koje je prošla, Sveta Gora ostaje neizmenjena. Zaista, danas je poznatija i privlači sve više poklonika. ,,Biće u poslednjim danima jasno Gora Gospodnja” jer svet ima potrebu za njom. Nju održava blagodat Božija i zastupništvo Vladičice Bogorodice.
Knjiga pod naslovom „Sinaksari svetogorskih staraca“ navodi opise života, podvige i učenje dvadeset i pet svetogorskih staraca.
1. Pokajanija otverzi mi dveri: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glasovi osmi i šesti
2. Da ispravitsja: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas šesti
3. Ninje sili: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas peti
4. Aliluja: Se ženih: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas osmi
5. Čertog tvoj: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas treći
6. Grjadij Gospod k voljnoj strasti: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas prvi
7. Statija pervaja, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas peti
8. Statija vtoraja, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas peti
9. Statija tretija, / melos drevni, prepev monahinja Manastira Žiče, glas treći
10. Da molčit: / melos Jakova Protopsalta, prepev Nikolaja Triandafilova, glas peti
11. Voskresni Bože: / melos drevni, prepev Manasija Popteodorova, glas sedmi
Strana: 677
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15x21.5 cm
Godina izdanja: 2012
Strana: 364
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2014
O. Aleksandar Šmeman se, bogoslovski hrabro i čestito, sa velikom crkveno-pastirskom ljubavlju, hvata u koštac sa svim gorućim pitanjima savremenog sveta: od pitanja samoizolovanosti i pasivizovanosti Hrišćana usred mora posthrišćanske svakodnevnice, preko pitanja istorijskih promašaja, grehova i zabluda pravoslavnog istorijskog sveta i civilizacije, pitanja nespojivosti hrišćanske bogočovečanske antropologije sa antropologijom ateističkog humanizma, pitanja bogoslovske kritike sekularnog idopoklonstva Kulturi kao psevdoreligijskoj zameni za izgubljenu veru i Crkvu, sve do pitanja neophodnosti nove sveočanske misije Pravoslavne Crkve u savremenom svetu.
On se, u svojoj bogoslovskoj kritici, nijednog trenutka ne uznosi nad „posthrišćanskim svetom“, već, naprotiv, sastradavajući sa njim, jer je to svet našeg istorijskog življenja, pokušava da odgonetne i dubinski rastumači njegovu tajnu u svetlu Jevanđelja i Predanja Crkve, u svetlu Hrišćanstva kao novog načina života – života u Hristu, nebeskog življenja koje je ušlo, i svagda iznova ulazi, u istorijski život (Diognetu, I, 1), da ga isceli, obnovi i prosvetli, da ga zakvasi kvascem Carstva Božijeg, kvascem života nestvorenog i večnog.
(odlomak iz knjige)
Mitropolit Nektarije Antonopulos susreo se sa Svetom Gorom još kao dete, kada su monasi manastira Ksiropotama doneli u Atinu česticu Časnog i Životovornog krsta Gospodnjeg, i kada je cela njegova porodica pošla da mu se pokloni.
Decenijama je išao u Gradinu Majke Božje, sretao divne starce i učitelje, i pisao dnevnike.
U njima se čuvaju originalni zapisi o susretima i razgovorima sa svetogorskim ocima, sa svim njihovim širinama i dubinama, ali u punoj njihovoj ljudskosti, koja nije bezgrešnost, nego smernost i svest o sopstvenoj ograničenosti pred Bezmernim.
Veliki deo knjige posvećen je starcima Jefremu Katunakijsom, učeniku oca Josifa Isihaste i Pajsiju Svetogorcu.