Uloguj se
Ovaj flajer na 8 strana sadrži kratak istorijat slavljenja slave u Srbiji i žitije Svetog Save.
Nastavak knjige Neobične pustolovine malog Ježa“ na čijem smo kraju ostavili Ježića i Mišicu ispred trema seoske kuće u kojoj su devojčice Ksenija i Ljubica provele letnji raspust. Nakon rastanka sa svojim dragim prijateljem, starcem Svetogorcem, i nakon povratka Ksenije i Ljubice kući, u veliki grad, Ježić je sa svojom mamom Ježicom počeo da se priprema za zimu. U svom ušuškanom, toplom domu proveo je zimu, spavajući čvrstim i bezbrižnim snom.
Kada je u proleće priroda počela da se budi iz zimskog sna, sa prvim zelenim lišćem na granama i sa prvim travkama koje su počele da se pomaljaju iz zemlje, probudio se i naš mali prijatelj i krenuo u nove pustolovine.
U ovoj knjizi pratimo njegov ponovni susret sa Ksenijom i Ljubicom i starim prijateljima: Mišicom, Sovom, Vranom i mnogim, mnogim drugim žiteljima obližnje šume, i njihove dogodovštine tokom jednog dugog, radosnog leta.
Strana: 592
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2006
Strana: 482
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2010
Ova knjiga predstavlja zbirku realistički koncipiranih priča sa korenom u stvarnosti. One su možda surove po sadržaju i događajima bez oporavka ni protekom decenija, ali ne nose osvetoljubivu niti pesimističku poruku. Većina priča je povezana po vremenu i događajima, i u njihovoj osnovi, kao sadržaj ili okvir, je rat koji je "srce tame" našeg roda i zato nije posmatran sa istorijskog stanovišta ni sa moralnog, psihološkog ili sociološkog.
Knjiga Mitropolita Antonija Bluma „Kako se suočiti sa bolešću“ predstavlja drugo, dopunjeno izdanje knjige „Život. Bolest. Smrt.“ koja je objavljena u izdanju Manastira Žiče 2016. godine.
Mitropolit Antonije, po profesiji lekar i teolog, svoje bogato životno, lekarsko i pastirsko iskustvo iznosi neposredno i iskreno, govoreći bez okolišanja o najvažnijim i najbolnijim pitanjima koja muče čoveka: kako se nositi sa bolom, fizičkim i duševnim, sopstvenim i onim koji muči onoga koga volimo, kako osmisliti stradanje i preobraziti ga u pozitivno životno iskustvo. Snažna, britka i otrežnjujuća, a ujedno očinski blaga i jevanđelski radosna, reč mitropolita Antonija savetuje, hrabri, ali i opominje da preispitamo svoj odnos prema životu, a naročito prema bližnjima. Poziva nas da sa hrišćanskom odgovornošću uzmemo na pleća breme bliske nam osobe suočene sa bolešću i blizinom smrti.