Mitropolit Nektarije Antonopulos susreo se sa Svetom Gorom još kao dete, kada su monasi manastira Ksiropotama doneli u Atinu česticu Časnog i Životovornog krsta Gospodnjeg, i kada je cela njegova porodica pošla da mu se pokloni.
Decenijama je išao u Gradinu Majke Božje, sretao divne starce i učitelje, i pisao dnevnike.
U njima se čuvaju originalni zapisi o susretima i razgovorima sa svetogorskim ocima, sa svim njihovim širinama i dubinama, ali u punoj njihovoj ljudskosti, koja nije bezgrešnost, nego smernost i svest o sopstvenoj ograničenosti pred Bezmernim.
Veliki deo knjige posvećen je starcima Jefremu Katunakijsom, učeniku oca Josifa Isihaste i Pajsiju Svetogorcu.