Uloguj se
Autor: Starac Emilijan Simonopetritski
Godina: 2021.
Prevod sa grčkog: Maja Rašović
Strana: 36
Format: meki povez, 16 cm
Knjiga Mitropolita Antonija Bluma „Kako se suočiti sa bolešću“ predstavlja drugo, dopunjeno izdanje knjige „Život. Bolest. Smrt.“ koja je objavljena u izdanju Manastira Žiče 2016. godine.
Mitropolit Antonije, po profesiji lekar i teolog, svoje bogato životno, lekarsko i pastirsko iskustvo iznosi neposredno i iskreno, govoreći bez okolišanja o najvažnijim i najbolnijim pitanjima koja muče čoveka: kako se nositi sa bolom, fizičkim i duševnim, sopstvenim i onim koji muči onoga koga volimo, kako osmisliti stradanje i preobraziti ga u pozitivno životno iskustvo. Snažna, britka i otrežnjujuća, a ujedno očinski blaga i jevanđelski radosna, reč mitropolita Antonija savetuje, hrabri, ali i opominje da preispitamo svoj odnos prema životu, a naročito prema bližnjima. Poziva nas da sa hrišćanskom odgovornošću uzmemo na pleća breme bliske nam osobe suočene sa bolešću i blizinom smrti.
Broj strana: 283
Izdavač: Manastir Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana, Vranje
Format: 15x23.5 cm
Knjiga U slavu imena Božijeg: Čemu nas uči Sveti Nektarije Eginski predstavlja inspirativno delo koje istražuje učenja i život Svetog Nektarija Eginskog. Autori knjige naglašavaju Nektarijevu skromnost i poniznost, ističući kako je, uprkos progonima i poniženjima, ostao posvećen duhovnom putu.
Sveti Nektarije, opisan kao lekar duša, pruža utočište i ozdravljenje svima koji mu prilaze sa verom i ljubavlju. Ova knjiga ne samo da donosi nove priče o njegovoj svetosti i ljubavi kojom je oblikovao svet oko sebe, već i nudi azbučnik neprolaznih duhovnih pouka. Kroz Nektarijeve reči, čitaoci se podstiču na dublje razumevanje i sledbeništvo njegovog puta, jer njegova vera nije bila uzaludna pred Bogom.
O. Aleksandar Šmeman se, bogoslovski hrabro i čestito, sa velikom crkveno-pastirskom ljubavlju, hvata u koštac sa svim gorućim pitanjima savremenog sveta: od pitanja samoizolovanosti i pasivizovanosti Hrišćana usred mora posthrišćanske svakodnevnice, preko pitanja istorijskih promašaja, grehova i zabluda pravoslavnog istorijskog sveta i civilizacije, pitanja nespojivosti hrišćanske bogočovečanske antropologije sa antropologijom ateističkog humanizma, pitanja bogoslovske kritike sekularnog idopoklonstva Kulturi kao psevdoreligijskoj zameni za izgubljenu veru i Crkvu, sve do pitanja neophodnosti nove sveočanske misije Pravoslavne Crkve u savremenom svetu.
On se, u svojoj bogoslovskoj kritici, nijednog trenutka ne uznosi nad „posthrišćanskim svetom“, već, naprotiv, sastradavajući sa njim, jer je to svet našeg istorijskog življenja, pokušava da odgonetne i dubinski rastumači njegovu tajnu u svetlu Jevanđelja i Predanja Crkve, u svetlu Hrišćanstva kao novog načina života – života u Hristu, nebeskog življenja koje je ušlo, i svagda iznova ulazi, u istorijski život (Diognetu, I, 1), da ga isceli, obnovi i prosvetli, da ga zakvasi kvascem Carstva Božijeg, kvascem života nestvorenog i večnog.
(odlomak iz knjige)