Uloguj se
Otac Pavle bi počinjao da nam govori, da odgovara na jedno pitanje o ljubavi, o molitvi, o usamljenosti, o ljudskim strastima, o odnosu roditelja i dece. I često bi započinjao odgovor slatkim rečima, slatkim koliko ih samo istinski otac može izgovoriti: "Čuj, dobro dete moje!" Godinama sam skupljao materijal sa njegovim rečima, materijal zabeležen na kasetama, u beleškama, ali najviše u srcima onih koji su ga voleli.
Nije više među nama, ali njegove reči ublažavaju rastanak! Nije više među nama, ali njegov glas lebdi u vazduhu i potvrđuje da ljubav pobeđuje smrt! Nije više među nama, ali još uvek čujemo kako nam govori: "Imao sam još toga da ti kažem!"
Ako otvoriš stranice ove knjige, njegove reči će se kosnuti i tvog srca. I videćeš oca Pavla živog pred sobom, kako te gleda i pogledom govori da smrt ne postoji.
Govori, starče! Slušamo te!
Doktorski rad Sveštenomučenika Jeromonaha oca Mihaila Đusića (1910–1945) podeljen je na pet delova – (1) Osnov i problemi monaštva, (2) Zavet poslušnosti i njegova primena, (3) Zavet siromaštva i njegova primena, (4) Zavet devičanstva i njegova primena i (5) Unutrašnji smisao monaških podviga.
Strana: 384
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 17,6 x 25,0 cm
Godina izdanja: 2020
Izdavač: biblioteka „Očev Dom“
Godina izdanja: 2011
Strana: 247
Povez: tvrdi
Strana: 632
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 18 cm
Godina izdanja: 2018
Autor: Arhimandrit Emilijan
Prevod: Marina Veljković Đurović
Štampa: meki povez, 23cm
Strana: 304
Strana: 539
Jezik: srpski, engleski i ruski
Izdaje: Manastir Studenica
Godina: 2018.
Dimenzije: 16.5x24.5 cm
O. Aleksandar Šmeman se, bogoslovski hrabro i čestito, sa velikom crkveno-pastirskom ljubavlju, hvata u koštac sa svim gorućim pitanjima savremenog sveta: od pitanja samoizolovanosti i pasivizovanosti Hrišćana usred mora posthrišćanske svakodnevnice, preko pitanja istorijskih promašaja, grehova i zabluda pravoslavnog istorijskog sveta i civilizacije, pitanja nespojivosti hrišćanske bogočovečanske antropologije sa antropologijom ateističkog humanizma, pitanja bogoslovske kritike sekularnog idopoklonstva Kulturi kao psevdoreligijskoj zameni za izgubljenu veru i Crkvu, sve do pitanja neophodnosti nove sveočanske misije Pravoslavne Crkve u savremenom svetu.
On se, u svojoj bogoslovskoj kritici, nijednog trenutka ne uznosi nad „posthrišćanskim svetom“, već, naprotiv, sastradavajući sa njim, jer je to svet našeg istorijskog življenja, pokušava da odgonetne i dubinski rastumači njegovu tajnu u svetlu Jevanđelja i Predanja Crkve, u svetlu Hrišćanstva kao novog načina života – života u Hristu, nebeskog življenja koje je ušlo, i svagda iznova ulazi, u istorijski život (Diognetu, I, 1), da ga isceli, obnovi i prosvetli, da ga zakvasi kvascem Carstva Božijeg, kvascem života nestvorenog i večnog.
(odlomak iz knjige)