Uloguj se
Potresno svedočanstvo o hrabrim i odvažnim kćerima Srbija koje su branile obraz i čast svog naroda u Prvom svetskom ratu, o kojima je svetska štampa pisala sa divljenjem, a čuveni francuski generali, poput Franše D’Eperea, u njima videli veliku uzdanicu za odbranu od neprijatelja. Svetska štampa donosila je njihove slike na svojim naslovnim stranama i sa divljenjem izveštavala o junačkim podvizima velike Milunke Savić, srpske Jovanke Orleanke, i Sofije Jovanović, čuvene braniteljke Beograda.Antonije Đurić pripoveda nam o podvizima i junaštvu odvažne Vasilije Vukotić, ćerke serdar Janka Vukotića, Nataliji Bjelajac, hrabroj Slovenki koja je napustila rodni Maribor i pošla da brani srpsku zemlju. Tu su i priče o Marici Savić, Milosavi Perunović, Lenki Rabasović i mnogim drugim heroinama koje su preživele sve strahote Albanije i hrabro zakoračile na Solunski front, kako bi učestvovale u oslobađanju svoje voljene otadžbine….
Ja sam ih gledao i na ratištu, s puškom i bombom u ruci, i u bolnicama, u kojima su na materinske i sestrinske grudi privijale ranjene junake, i u povlačenju kroz neprohodne albanske gudure, gde se na nemoćne i slomljene bolom pucalo u leđa iz zaseda, i u kojima semasovno umiralo od gladi i zime… Gledao ih i divio im se! Ni straha, ni kolebanja, ni suza, ni uzdaha! Nije bilo žrtve koju one ne bi mogle da podnesu za svoju otadžbinu. To su odvažne kćeri Srbije, majke i sestre junaka sa Cera i Kolubare, mojih ratnih drugova, kojima je otadžbina bila preča od života i koje su, birajući između poniženja i smrti – izabrale smrt…
- Anri Barbi, francuski književnik
Mala monografija manastira Žiče pored podataka o istoriji, slikarstvu i kulturnom nasleđu ovog Svetog mesta, sadrži i tekst o monaškom životu, kao i fotografije spoljašnjosti i unutrašnjosti crkve Svetog Spasa, kao i čitavog kompleksa.
Autor: Arhimandrit Emilijan
Prevod: Marina Veljković
Štampa: meki povez, 23cm
Strana: 415
Strana: 520
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2009
Sveti car Konstantin i Milanski edikt 313. Godine sadrži tekstove A. I. Brilijantova, V. V. Bolotova, A. P. Lebedeva, A. A. Spaskog i episkopa Atanasija (Jevtića) koji se temeljno bave životom i delom Svetog Cara Konstantina, vremenom njegove vladavine, zakonima tadašnje države, borbama Hrišćanstva sa neznaboštvom, i samim Milanskim ediktom.
Draga deco,
Zamislite da stojite ispred zlatnih dveri koje vode u jednu neobičnu riznicu. Neobičnu, jer ta je riznica puna, ali ne zlata i srebra, već vrlina — molitve, dobrote, poštovanja, ljubavi i strpljenja. I upravo je naša pravoslavna vera ta riznica, a knjiga koju držite u rukama je ključ kojim otključavate njena vrata. U ovim kratkim pričama vaši drugari kroz igru i časove veronauke steći će prva saznanja o Bogu, molitvi, ikonama, svetiteljima, vrlinskom životu. I to je neprocenjivo blago naše riznice. Kada naučimo kome se i kako molimo, kada naučimo da poštujemo, da volimo jedni druge, kada naučimo koliko je i zašto važno da dolazimo na Liturgiju, otvara nam se jedan novi, bolji svet… Zato vas molimo da, kad ove priče pročitate, nastavite da istražujete i sami. Videćete, jednoga dana će vam srce kazati da ste u riznici našli neprocenjivo blago — samoga Hrista, Boga koji nas voli. A, šta će dalje biti, otkrićete. Iznenađenje vas čeka! Potrudićemo se da svojim malim istraživačima pošaljemo nove ključeve, jer svaka riznica ima više prostorija. U tome će nam, kao i do sada, pomagati vaš drugar, malo stariji od vas, Miloje Radović, koji zna kako da naše ključeve prilagodi dečjem srcu. Ovde, u Žiči, mnogo je ljubavi za vas. Pozdravljamo vas i želimo vam uspešno i lagodno istraživanje! Kad god poželite, dođite nam…
Sestrinstvo Manastira Žiče
Glava 1.
O tome da je dužnost pravoslavnih hrišćana da se često pričešćuju Božanskim Telom i Krvlju Gospoda našeg.
Svim pravoslavnim hrišćanima zapovest o čestom pričešćivanju daje se, kao prvo, vladičanskim zapovestima Gospoda našega Isusa Hrista, kao drugo, delima i pravilima svetih Apostola i sveštenih Sabora, kao i svedočanstvima božanstvenih Otaca, kao treće, samim rečima, činom o sveštenodejstvom svete Liturgije, i najzad, kao četvrto, samim Svetim Pričešćem …