Uloguj se
Potresno svedočanstvo o stradanju Srba u "Žutoj kući" (Burelj, Albanija). Prve podatke o tome prosledio je Johan, Nemac kome je presađeno srpsko srce, još daleke 2003. godine. Snovi njegovog donora vodili su ga od Italije, preko Kosova do Albanije... Roman je napisan po istinitom događaju. Specijalno priznanje Akademije "Ivo Andrić" za roman
SVETE TAJNE I SVEŠTENODEJSTVA
Strana: 376
Povez: meki
Pismo: ćirilica
Format: 20 cm
Godina izdanja: 2008
Strana: 504
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2017
Izdavač: biblioteka „Očev dom“
Godina izdanja: 2017
Strana: 368
Povez: tvrdi
Strana: 590
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2005
Preveo na srpski Đura Daničić
Izdavač: IK Stolp, Kragujevac
Godina izdanja: 2018
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 12 cm
Putevi pravoslavnog bogoslovlja u 20.veku neraskidivo su vezani za imena protejereja Georgija Vasiljeviča Forovskog (1893-1979) i protojereja Aleksandra Dimitrijeviča Šmemana (1921-1983).Florovski je, pre svega, bio poznat kao rodonačelnik neopatrističkog pravca u pravoslavnom bogoslovlju, dok se za Šmemana vezuje liturgijsko obnavljanje pravoslavnog crkvenog života u SAD i drugim zemljama. Ova knjiga otvara novu stranicu njihove stvaralačke biografije u periodu 1947. do 1955.godine, kada su im se putevi ukrstili.
Oni koji su živeli sa starcem Emilijanom u vreme kada se njegovo bratstvo nakon odlaska sa Meteora preselilo u manastir Simonopetru, sačuvali su u srcima sećanja na razgovore u kojima je starac izlagao svoje pouke duhovnim čedima.
Starac je često bez ikakve pripreme govorio o svojim omiljenim temama ili o onome što se odnosilo na svakodnevni život u manastiru. Ali, naročito je voleo da tumači žitije nekog svetitelja, na primer prepodobnog Nila Kalabrijskog, ili neko svetootačko štivo.
Tako je jednom počeo da tumači podvižničke pouke ave Isaije. Bio je to odličan izbor jer taj tekst veoma dobro izlaže učenje prvih egipatskih monaha četvrtog i petog veka.
Svojim tumačenjem on veoma precizno izražava duhovno predanje Crkve. Kao i svi veliki savremeni svetogorski duhovnici, starac Emilijan nije izlagao ništa svoje. Ništa nije dodavao, nije unosio nikakve novine. On je jedino prenosio ono nasleđe koje je došlo do nas od prvih vekova monaštva, ali je u njegovim ustima to učenje zadobijalo potpuno novi život i izuzetnu aktuelnost. To nije bilo naprosto prepričavanje, već izraz onoga što je sam starac Emilijan, vođen Duhom Svetim, iskusio. Kako je Duh Koji ga je vodio isti Onaj Koji je u davnini nadahnjivao avu Isaiju i sve drevne oce, između starčevih reči i drevnih tekstova vlada potpuno saglasje, zadivljujuća harmonija.
Čitaocima ove knjige želimo da osete kako se živa reč starca Emilijana sa tih stranica izliva u njihova srca, čas kao sladosna rosa koja osvežava mirom i radošću Svetog Duha, čas kao varnica koja rasplamsava usrđe i žarku želju da služimo našem voljenom Gospodu.
Doktorski rad Sveštenomučenika Jeromonaha oca Mihaila Đusića (1910–1945) podeljen je na pet delova – (1) Osnov i problemi monaštva, (2) Zavet poslušnosti i njegova primena, (3) Zavet siromaštva i njegova primena, (4) Zavet devičanstva i njegova primena i (5) Unutrašnji smisao monaških podviga.