Uloguj se
Blažena starica Makrina (u svijetu Marija Vasopulu), igumanija manastira Panagije Odigitrije blizu grada Volosa, duhovno je čedo starca Josifa Isihaste (+1959) i starca Jefrema Filotejskog (Arizonskog). Starica je više od trideset godina – od 1963. do 1995. rukovodila manastirom koji je osnovan po blagoslovu velikog starca Josifa Isihaste. Zadobila je mnogobrojne duhovne darove i udostojila se visokih duhovnih stanja.
Starica Makrina se upokojila u Nedelju svih Svetih, 22. maja /4. juna 1995. Nekoliko dana pred smrt stalno je viđala Bogorodicu u svojoj keliji. Iz njenog manastira izašle su monahinje koje su preporodile nekoliko grčkih manastira, a sestre iz tih obitelji poslate su u Ameriku. Starac Jefrem je sve vrijeme težio da naseli svoje manastire sestrama iz Portarije, jer su te monahinje prošle jedinstvenu duhovnu školu i bile su veoma duhovno iskusne. Danas u Grčkoj arhiepiskopiji Severne Amerike već ima 11 ženskih manastira i svaki od njih vodi poreklo od starca Josifa Isihaste.
Strana: 610
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2015
Vedra, topla i poučna priča o životu stanovnika šume iz ugla jednog malog ježa, uvodi nas u čudesni svet žitelja šume koji, svako na svoj način, svojim postojanjem slavi Boga i raduje mu se.
Glavni junak ove povesti svojom neobičnom dobrotom menja živote svih oko sebe, čineći ih boljim i učeći ih da u svakoj životnoj situaciji sačuvaju veru u Boga, tražeći od NJega pomoć u nevolji i slaveći Ga i blagodareći Mu na daru života i na svim dobrima kojima nas svakodnevno obasipa.
Izdavač: biblioteka „Očev Dom“
Godina izdanja: 2011
Strana: 247
Povez: tvrdi
Strana: 495
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2022
Izdavač: Pravoslavna misionarska škola pri hramu Svetog Aleksandra Nevskog, Beograd; biblioteka „Obraz svetački“
Godina izdanja: 2005 (drugo izmenjeno izdanje)
Strana: 524
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 21 cm
Mitropolit Kalist Ver svedoči da "izvorno čovekovo biće nije egocentrično, već ekocentrično. Ja se ne pojavljuje kao πρόσωπον - ličnost sve dok ja, po liku Svete Trojice, nije okrenuto licem prema drugima, dok im ne pogledam u oči i ne dozvolim njima da pogledaju u moje... Ako se odvažimo da zaista budemo 'kopije Trojice', moći ćemo da preokrenemo svet".
Stoga su Kalistove oči bile okrenute ka svim narodima, pa tako i prema srpskom. Bio je prijatelj srpskih teologa sa kojima se susretao na teološkim skupovima, a Srbiju je često posećivao. Samo na Kosovu i Metohiji je bio tri puta, a prvi put daleke 1971. godine tamo išao autobusom sa grupom hodočasnika. "Srbija je od 14. veka bila mesto martirijuma... Sećanje na Kosovo treba da nastavi da cveta. To je jedan od najlepših darova Pravoslavne Crkve svetu - osećaj lepote kao Božijeg svojstva i svojstva hrišćanskog života". Tako je Kalist govorio na redstavljenju monografije Hrišćansko nasleđe Kosova i Metohije, 14. februara 2016. godine u Oksfordu koju je on i organizovao.
(iz Uvodnog slova Episkopa Maksima zapadno američkog)