Uloguj se
Knjiga 1, strana 621:
Crkveni oci i pisci prva tri veka istočne crkve.
Knjiga 2, strana 861:
Istočni Oci i pisci 4. i 5. veka od Nikeje od Halkidona (325-451. g.)
Knjiga 3, strana 654:
Sveti Oci i crkveni pisci Istoka od 4. Halkidonskog do 8. Fotijevog Vaseljenskog Sabora (451-880.g.)
Knjiga 4, strana 318:
Latinski i Zapadni Oci i Pisci, od Nikeje do raskola u 11. veku.
Knjiga 5, strana 556:
Period posle Svetog Fotija (9. vek) do pada Carigrada 1453. godine.
Strana: 537
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 15,5 x 21 cm
Godina izdanja: 2015
Ova knjiga koju je napisao poznati kraljevački dečji pesnik i pisac Miloje Radović jeste poema koja kroz sedam poglavlja na najnežniji način pripoveda bogatu istoriju svete Žiče, zadužbine kralja Stefana Prvovenčanog i centra Srpske pravoslavne crkve. Stihove ove knjige prate ilustracije slikara Bojana Miljkovića, koje ovu knjigu čine još upečatljivijom, bogatijom i prilagođenijom i najmlađim uzrastima.
DVD izdanje – Naučno duhovni simposion o ženskom monaštvu
Godina: 2011.
Format: 3 x DVD video.
Jezici: srpski, grčki, ruski, francuski
Mitropolit Kalist Ver svedoči da "izvorno čovekovo biće nije egocentrično, već ekocentrično. Ja se ne pojavljuje kao πρόσωπον - ličnost sve dok ja, po liku Svete Trojice, nije okrenuto licem prema drugima, dok im ne pogledam u oči i ne dozvolim njima da pogledaju u moje... Ako se odvažimo da zaista budemo 'kopije Trojice', moći ćemo da preokrenemo svet".
Stoga su Kalistove oči bile okrenute ka svim narodima, pa tako i prema srpskom. Bio je prijatelj srpskih teologa sa kojima se susretao na teološkim skupovima, a Srbiju je često posećivao. Samo na Kosovu i Metohiji je bio tri puta, a prvi put daleke 1971. godine tamo išao autobusom sa grupom hodočasnika. "Srbija je od 14. veka bila mesto martirijuma... Sećanje na Kosovo treba da nastavi da cveta. To je jedan od najlepših darova Pravoslavne Crkve svetu - osećaj lepote kao Božijeg svojstva i svojstva hrišćanskog života". Tako je Kalist govorio na redstavljenju monografije Hrišćansko nasleđe Kosova i Metohije, 14. februara 2016. godine u Oksfordu koju je on i organizovao.
(iz Uvodnog slova Episkopa Maksima zapadno američkog)
Autor: Starac Emilijan Simonopetritski
Godina: 2021.
Prevod sa grčkog: Maja Rašović
Strana: 43
Format: meki povez, 16 cm
Oni koji su živeli sa starcem Emilijanom u vreme kada se njegovo bratstvo nakon odlaska sa Meteora preselilo u manastir Simonopetru, sačuvali su u srcima sećanja na razgovore u kojima je starac izlagao svoje pouke duhovnim čedima.
Starac je često bez ikakve pripreme govorio o svojim omiljenim temama ili o onome što se odnosilo na svakodnevni život u manastiru. Ali, naročito je voleo da tumači žitije nekog svetitelja, na primer prepodobnog Nila Kalabrijskog, ili neko svetootačko štivo.
Tako je jednom počeo da tumači podvižničke pouke ave Isaije. Bio je to odličan izbor jer taj tekst veoma dobro izlaže učenje prvih egipatskih monaha četvrtog i petog veka.
Svojim tumačenjem on veoma precizno izražava duhovno predanje Crkve. Kao i svi veliki savremeni svetogorski duhovnici, starac Emilijan nije izlagao ništa svoje. Ništa nije dodavao, nije unosio nikakve novine. On je jedino prenosio ono nasleđe koje je došlo do nas od prvih vekova monaštva, ali je u njegovim ustima to učenje zadobijalo potpuno novi život i izuzetnu aktuelnost. To nije bilo naprosto prepričavanje, već izraz onoga što je sam starac Emilijan, vođen Duhom Svetim, iskusio. Kako je Duh Koji ga je vodio isti Onaj Koji je u davnini nadahnjivao avu Isaiju i sve drevne oce, između starčevih reči i drevnih tekstova vlada potpuno saglasje, zadivljujuća harmonija.
Čitaocima ove knjige želimo da osete kako se živa reč starca Emilijana sa tih stranica izliva u njihova srca, čas kao sladosna rosa koja osvežava mirom i radošću Svetog Duha, čas kao varnica koja rasplamsava usrđe i žarku želju da služimo našem voljenom Gospodu.