Uloguj se
Naš život se formira na našim ranama (traumama). Sve što živimo zapravo su gubici koje smo ili preobrazili u život, ili su postali naš pakao. Celi naš život jeste borba da tamu pretvorimo i preoblikujemo u svetlost. Da uzmemo neobrađeni, haotični materijal svoje duše, pun gubitaka i rana (trauma) i da mu uz pomoć blagodati Božije damo oblik i lepotu. To je najvažnnija bitka u našem životu, kako da pakao preobrazimo u raj.
Kako da trauma postane čudo. Kako da rana postane život.
Otac Pavle bi počinjao da nam govori, da odgovara na jedno pitanje o ljubavi, o molitvi, o usamljenosti, o ljudskim strastima, o odnosu roditelja i dece. I često bi započinjao odgovor slatkim rečima, slatkim koliko ih samo istinski otac može izgovoriti: "Čuj, dobro dete moje!" Godinama sam skupljao materijal sa njegovim rečima, materijal zabeležen na kasetama, u beleškama, ali najviše u srcima onih koji su ga voleli.
Nije više među nama, ali njegove reči ublažavaju rastanak! Nije više među nama, ali njegov glas lebdi u vazduhu i potvrđuje da ljubav pobeđuje smrt! Nije više među nama, ali još uvek čujemo kako nam govori: "Imao sam još toga da ti kažem!"
Ako otvoriš stranice ove knjige, njegove reči će se kosnuti i tvog srca. I videćeš oca Pavla živog pred sobom, kako te gleda i pogledom govori da smrt ne postoji.
Govori, starče! Slušamo te!
Broj strana: 367
Izdavač: Manastir Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana, Vranje
Format: 15x23.5 cm
Broj strana:149
Izdavač: Eparhijski Upravni Odbor Eparhije niške
Godina: 2018.
Knjiga Mitropolita Antonija Bluma „Kako se suočiti sa bolešću“ predstavlja drugo, dopunjeno izdanje knjige „Život. Bolest. Smrt.“ koja je objavljena u izdanju Manastira Žiče 2016. godine.
Mitropolit Antonije, po profesiji lekar i teolog, svoje bogato životno, lekarsko i pastirsko iskustvo iznosi neposredno i iskreno, govoreći bez okolišanja o najvažnijim i najbolnijim pitanjima koja muče čoveka: kako se nositi sa bolom, fizičkim i duševnim, sopstvenim i onim koji muči onoga koga volimo, kako osmisliti stradanje i preobraziti ga u pozitivno životno iskustvo. Snažna, britka i otrežnjujuća, a ujedno očinski blaga i jevanđelski radosna, reč mitropolita Antonija savetuje, hrabri, ali i opominje da preispitamo svoj odnos prema životu, a naročito prema bližnjima. Poziva nas da sa hrišćanskom odgovornošću uzmemo na pleća breme bliske nam osobe suočene sa bolešću i blizinom smrti.