Uloguj se
Strana: 384
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 17,6 x 25,0 cm
Godina izdanja: 2020
Sadržaj ove knjige čini osam zasebnih poglavlja, i to: Čovek-svet-Crkva u Liturgiji, Liturgija kao Domostroj Božji, Liturgija – Tajna Carstva Božijeg, Liturgija – Mali Vhod i Trisveta pesma, Liturgija Velikog Ulaska, O Anafori – Kanonu Evharistije, O Anafori – Epikleza i Liturgija – Pričešće. Još u ovoj knjizi postoji Dodatak: Evharistijska Eklisiologija.
Mitropolit Nektarije Antonopulos susreo se sa Svetom Gorom još kao dete, kada su monasi manastira Ksiropotama doneli u Atinu česticu Časnog i Životovornog krsta Gospodnjeg, i kada je cela njegova porodica pošla da mu se pokloni.
Decenijama je išao u Gradinu Majke Božje, sretao divne starce i učitelje, i pisao dnevnike.
U njima se čuvaju originalni zapisi o susretima i razgovorima sa svetogorskim ocima, sa svim njihovim širinama i dubinama, ali u punoj njihovoj ljudskosti, koja nije bezgrešnost, nego smernost i svest o sopstvenoj ograničenosti pred Bezmernim.
Veliki deo knjige posvećen je starcima Jefremu Katunakijsom, učeniku oca Josifa Isihaste i Pajsiju Svetogorcu.
Potresno svedočanstvo o hrabrim i odvažnim kćerima Srbija koje su branile obraz i čast svog naroda u Prvom svetskom ratu, o kojima je svetska štampa pisala sa divljenjem, a čuveni francuski generali, poput Franše D’Eperea, u njima videli veliku uzdanicu za odbranu od neprijatelja. Svetska štampa donosila je njihove slike na svojim naslovnim stranama i sa divljenjem izveštavala o junačkim podvizima velike Milunke Savić, srpske Jovanke Orleanke, i Sofije Jovanović, čuvene braniteljke Beograda.Antonije Đurić pripoveda nam o podvizima i junaštvu odvažne Vasilije Vukotić, ćerke serdar Janka Vukotića, Nataliji Bjelajac, hrabroj Slovenki koja je napustila rodni Maribor i pošla da brani srpsku zemlju. Tu su i priče o Marici Savić, Milosavi Perunović, Lenki Rabasović i mnogim drugim heroinama koje su preživele sve strahote Albanije i hrabro zakoračile na Solunski front, kako bi učestvovale u oslobađanju svoje voljene otadžbine….
Ja sam ih gledao i na ratištu, s puškom i bombom u ruci, i u bolnicama, u kojima su na materinske i sestrinske grudi privijale ranjene junake, i u povlačenju kroz neprohodne albanske gudure, gde se na nemoćne i slomljene bolom pucalo u leđa iz zaseda, i u kojima semasovno umiralo od gladi i zime… Gledao ih i divio im se! Ni straha, ni kolebanja, ni suza, ni uzdaha! Nije bilo žrtve koju one ne bi mogle da podnesu za svoju otadžbinu. To su odvažne kćeri Srbije, majke i sestre junaka sa Cera i Kolubare, mojih ratnih drugova, kojima je otadžbina bila preča od života i koje su, birajući između poniženja i smrti – izabrale smrt…
- Anri Barbi, francuski književnik
Glava 1.
O tome da je dužnost pravoslavnih hrišćana da se često pričešćuju Božanskim Telom i Krvlju Gospoda našeg.
Svim pravoslavnim hrišćanima zapovest o čestom pričešćivanju daje se, kao prvo, vladičanskim zapovestima Gospoda našega Isusa Hrista, kao drugo, delima i pravilima svetih Apostola i sveštenih Sabora, kao i svedočanstvima božanstvenih Otaca, kao treće, samim rečima, činom o sveštenodejstvom svete Liturgije, i najzad, kao četvrto, samim Svetim Pričešćem …
Škola duhovnog uzrastanja po svetim starcima. Dodatak: mali rečnik pravoslavnog podvižništva.
Otačnik je knjiga očinstva – onog večnog i neprolaznog očinstva u svetu u kome su i očinstvo i majčinstvo prezreni i odbačeni od ljudi ogrezlih u zaborav Boga i samozaborav. Povratak u doba drevnog hrišćanstva, kada je Duh Sveti pokretao ljude na podvige koji nas i danas zapanjuju, pomaže nam da shvatimo koliko nam je Božje ljubavi i milosrđa potrebno da bismo, makar po smeru volje, ličili na naše duhovne pretke. Razgovarajte sa najvećim podvižnicima u istoriji Crkve, čitajući pouke Otačnika.
Ovaj flajer na 8 strana sadrži kratak istorijat slavljenja slave u Srbiji i žitije Svetog Save.